Dužina cijevi nema praktičnog značaja i uticaja na efikasnost sačmenog metka, bitni su čokovi i posip.
– Čokovi imaju odlučujući uticaj na gustinu posipa sačme
– Ubojitost zavisi prvenstveno od kvaliteta metka a ne od dužine cijevi
– Ako se lovac dvoumi između dvije krupnoće sačme, uvijek treba da izabere sitniju
Mladi lovci se često pri kupovini svoje prve lovačke puške sačmarice pitaju koje su bolje, bokerice ili obične dvocijevke položare. Najbolji odgovor na ovo pitanje bio bi da je to isključivo stvar ukusa. Što se tiče izbora kalibra treba razmisliti. Puške kalibra 16 nešto su lakše od 12-ice i spretnije za pucanje. S druge strane, puška kalibra 12 je za nijansu efikasnija, jer u njene patrone staje malo više sačme nego u municiju kalibra 16. Istina, razlika nije velika, ali ako je lovac mlad i dovoljno snažan, svakako bi bolje bilo da se odluči za veći kalibar i težu pušku. 
Puška sačmarica bi, po staroj formuli, trebala da bude 100 puta teža od mase njenog osnovnog punjenja sačme. Metak kalibra 12 ima punjenje sačme između 32 i 36 grama. Tako se težina lovačke puške u kalibru 12 kreće između 3200 i 3600 grama. Težina puške u kalibru 16 je između 2800 i 3200 grama (punjenje sačme teško je od 28 do 32 grama), a težina puške u kalibru 20 je 2600 do 2800 grama. Lakše puške su prijatnije za cjelodnevno nošenje ali jače trzaju. Oni koji love na bogatim terenima, gdje im se pruža šansa da u jednom lovu ispale desetak i više metaka, treba da se odluče za težu pušku. Lov sa takvom puškom biće i prijatniji i uspješniji. Ako se lovac dvoumi između dvije puške približno jednake novčane vrijednosti ali različite mase, onda prednost treba dati težoj pušci.
Zatim se postavlja pitanje dužine cijevi. Međutim, pri izboru lovačke puške sačmarice mnogo je važnije pitanje “čoka” (tojest stepena suženja pri vrhu sačmene cijevi) od dužine cijevi kako mnogi pogrešno zaključuju. Mlad i neiskusan lovac smatra da će glatkocijevna puška sačmarica sa dužim cijevima biti ubojitija od one sa kraćim i da će uspješnije obarati divljač na većim daljinama. Takva razmišljanja nemaju realnog osnova a dužina cijevi je samo u vrijeme kada se upotrebljavao crni barut imala nekakvog značaja.
Danas većina sačmarica u kalibru 12 ima cijevi dužine 72 cm, u kalibru 16 dužina je 68 cm, a u kalibru 20 cijevi su obično dužine 65 cm. Kombinovane puške, dvocijevke sa kuglom i sačmom ili trocijevke, bez obzira na kalibar, imaju cijevi duge između 60 i 65 cm. Dužina cijevi nema praktičnog značaja i uticaja na efikasnost sačmenog metka.
Odlučujući uticaj na gustinu posipa sačme imaju čokovi. Ubojitost, ako se radi o normalnim dužinama cijevi, zavisi prvenstveno od kvaliteta metka a ne od dužine cijevi. Duže cijevi u kalibru 12 (obično ne preko 76 cm) imaju najčešće puške za gađanje glinenih golubova ali ne zbog boljeg učinka na većim daljinama, već zbog duže vizirne (nišanske) linije koju takmičari smatraju boljom.
Valja znati da su cijevi sa punim čokom namijenjene za gađanje udaljenih ciljeva (naravno, ne udaljenijih od 50 metara) na otvorenim terenima. Slabije čokirane puške su univerzalnije, pogodnije su za mješovite terene i šumski lov. Cilindrične i slabo čokirane cijevi namijenjene su za lov pernate divljači na manjim odstojanjima, na pokrivenim terenima (šuma, trščaci, kukuruzišta). 
Svaka puška ima svoju “ličnu kartu”. Iz nje možemo lako pročitati čokove cijevi i procente količine sačme iz jednog metka, koja na daljini od 35 m ulazi u krug od 75 centimetara. Jasno je, što je procenat veći, čok je jači, a puška gušće nosi. Tablica posipa se čita na sljedeći način: pun čok 70 odsto, tričetvrt čok oko 65 odsto, polučok 60 odsto, četvrtčok oko 55 odsto, poboljšani cilindar 50 odsto i cilindar 35 do 40 odsto. Postoje različite moderne konstrukcije čokova ali ovo su osnove i temelj za pravilno razumijevanje.
Veći problem od izbora sačmenog kalibra je izbor krupnoće sačme za određenu vrstu divljači. Veoma je rašireno shvatanje da krupnija sačma i dalje i bolje ubije. Zabluda je u tome, što je krupnije sačme manje u metku, pa i dobro nanišanjena divljač pogođena sa jednom do dvije krupne sačme (kuglice) pada tek poslije pređenih više stotina metara i često ostaje nepronađena. Divljač ne pada na mjestu od smrtnih povreda sačmom već od šoka nastalog istovremenim pogotkom većeg broja kuglica, makar i manje probojnosti. Za zeca, našu najčešće lovljenu divljač, sasvim je dovoljna sačma od 3 mm na početku sezone ili 3,5 mm na kraju sezone.
Sačma ima loše balističke osobine zbog loptastog oblika i zato brzo gubi na brzini. Bitan je posip. Stoga pucanje na većim udaljenostima treba uvijek izbjegavati. Optimalna granična udaljenost ne bi trebalo da prelazi 35 do 40 metara. Staro pravilo glasi: ako se lovac dvoumi između dvije krupnoće sačme, uvijek treba da izabere sitniju.
Kada je teren pokriven gustom vegetacijom ili je nepregledan, onda lovac mora da vodi računa o tome ima li koga iza divljači. To je kod sačmarica bar nekoliko stotina metara. Krajnji domet sačme zavisi, prije svega, od njenog prečnika. Krupnija sačma ima veći domet a sitnija manji. I ovdje postoji pravilo da je to najmanje sto puta više od krupnoće sačme izražene u milimetrima (krupnoća sačme u milimetrima pomnožena sa sto). Na primjer sačma prečnika 3 mm ima domet 300 metara ! Ona od 3,5 mm – 350 metara, “šestica” – 400 metara, itd (evropske oznake krupnoće sačme date su u tabeli). Međutim, to nikako ne znači da na toj daljini možemo i odstrijeliti divljač. Na toj daljini sačma je opasna po čovjeka ili domaću životinju, ako bi se slučajno našli iza divljači, pri otvaranju vatre. Zbog toga, sa oružjem uvijek oprezno !!!
Piše: Draško Dragosavljević
