Edit Template

Šumadijski “kalašnjikov” omiljen u Americi

Krajem prošle decenije kragujevačka fabrika Zastava oružje je, prvenstveno za američko tržište, iznova redizajnirala vojničku pušku M77, čime je dokazani, robusni i pouzdani sistem “kalašnjikov” dodatno prilagodila i približila civilima. Američki strijelci imaju samo riječi hvale za ovo kvalitetno oružje modernog i atraktivnog izgleda, a prihvatljive cijene. Kragujevački poluautomatski karabin ima oznaku Zastava M2010, u kalibru je .308 “Win”, a donosi nekoliko unapređenja, prvenstveno na polju ergonomije i odlično se prodaje u USA. Počeci razvoja FAZ (Familija automatskog oružja Zastava) i nastanak puške M77 Počeci razvoja familije FAZ sežu u sada već daleku 1959. godinu. Prema podacima iz monografije “Kolevka srpske industrije: sto pedeset godina fabrike oružja” (Zastava oružje, Kragujevac, 2003) istoričara naoružanja i inženjera Branka Bogdanovića, rad na razvoju jugoslovenske verzije automatske puške sistema “kalašnjikov” započet je bez licencnog prava i to na osnovu dva komada AK-47 koji su na tlo SFRJ dospjeli u rukama dva albanska dezertera. Pokazalo se, naime, da ta dva primjerka nisu dovoljna za izradu sumpornih odlivaka, uspješno kopiranje cijelog oružja i rekonstrukciju tehničke dokumentacije pa je lično Josip Broz Tito posredovao da jedna od zemalja Trećeg svijeta, bez znanja SSSR-a, ustupi SFRJ dovoljnu količinu automatskih pušaka AKM (Avtomat Kalašnikova Modernizirovannый) na osnovu kojih je taj sistem uspješno kopiran. Godine 1964. započet je razvoj verzije automatske puške oznake M64 u kalibru 7,62×39 mm, koja je 1967. godine dobila naziv M67. Razvoj se nastavlja pa je 1969. godine na osnovu M67 razvijena automatska puška M70 koja u naoružanje JNA ulazi 1970. godine. Zastava se prilagodila i zahtjevima stranog tržišta pa je tako, pored čitavog niza modela automatskih pušaka i automata nastala i automatska puška M.1977B1 kalibra 7,62×51NATO i njene brojne verzije. Radilo se u stvari o sistemu M70 prilagođenom municiji 7,62 NATO. Na osnovu puške M77 kasnije su razvijene civilne/lovačke verzije. Prvi Zastavin “civilni kalašnjikov” Manje je poznato da je još krajem osamdesetih godina prošlog vijeka tim kragujevačkih inženjera fabrike “Zastava” ozbiljno radio na razvoju naročite civilne modifikacije automatske puške M77. Bio je to pravovremen “Zastavin” odgovor na finski Valmet M88 (modeli “Petra” i “Hunter”) u kalibru .308 Vinčester, a rezultat je bio neobično skladno pa i za današnje pojmove moderno oružje, za koje se sa pravom može reći da je prevazilazilo finske modele i bilo daleko ispred svog vremena. Stoga zaista čudi zašto ovo oružje nije ušlo u serijsku proizvodnju. Ukupna dužina oružja iznosila je 1.000 mm, a dužina cijevi 510 mm. “Zastavini” konstruktori do neprepoznatljivosti su redizajnirali M77 i to tako što su, za razliku od finskog “Valmeta”, čiji je kundak bio dvodijelni, kompletan sanduk postavili u elegantan jednodijelni kundak sa njemačkom obrazinom tipa “izražena svinjska leđa” i gumenim odbojnikom. Poluga regulatora paljbe pretvorena je u diskretno krilce kočnice sa dva položaja (ukočeno i zakočeno). Zastava LKP96A (lovački karabin poluautomatski) Devedesetih godina prošlog vijeka razvijena je i uvedena nova civilna modifikacija automatske puške M77 pod oznakom LKP96A (lovački karabin poluautomatski). LKP96A predstavljao je modifikaciju vojničke automatske puške M77, što je izvedeno relokacijom obarače unazad, redizajniranjem poluge regulatora paljbe, uklanjanjem vojničkog rukohvata, kundaka i drvenih obloga te uvođenjem klasičnog lovačkog jednodijelnog orahovog kundaka sa izraženim pištoljskim rukohvatom. Gasni cilindar bio je ogoljen, a u jednodijelni kundak spakovan je kompletan sanduk oružja. Sa desne strane puške, iznad obarača, prorezan je otvor u kundaku za kretanje poluge kočnice (redizajnirana i skraćena poluga regulatora paljbe), zadržani su klasični mehanički nišani sa vojne osnove, a sa lijeve strane sanduka nalazila se šina za montažu optičkog nišana. Ipak, lovačko oružje LKP96A nije doživjelo masovniju proizvodnju i upotrebu. “Zastava M2010” (ZASTAVA PAP M77 PS) Poluautomatska lovačko/sportska puška Zastava M2010 u kalibru .308 “Winchester”, kao i prethodno opisani karabin, bazira se na dokazanoj i pouzdanoj pušci M77. Zastavini konstruktori i ovoga puta gledali su da se novim kozmetičkim detaljima što više udalje od tipično vojničke estetike M77, ali srce Sistema ostalo je nepromijenjeno. Ubjedljivo najpouzdaniji i najpopularniji princip funkcionisanja poluautomatskih i automatskih pušaka, genijalni izum Mihaila Timofejeviča Kalašnjikova – sistem AK47 primijenjen je i na novom karabinu Zastava M2010. O AK47 sistemu danas je poznato uglavom sve, ali ovom prilikom još jednom ćemo ukratko opisati princip njegovog funkcionisanja. Puške ovog sistema imaju rotacioni zatvarač, a rade na principu pozajmice barutnih gasova i to tako što se gasovi kroz naročit otvor, izbušen u cijevi, usmjeravaju prema čelu klipa koji je sastavni dio sklopa nosača zatvarača (tzv. klip dugog hoda). Pošto se dejstvom udarača i udarne igle aktivira metak u njegovom ležištu, zrno se odvoji od čaure i ureže u žljebove te započne svoj put kroz dušu cijevi. U trenutku kada zrno na svom putu kroz cijev ostavi otvor za pozajmicu iza sebe, barutni gasovi ulaze u kanal i kroz barutnu komoru dejstvuju na čelo klipa, a višak gasova biva eliminisan kroz otvore sa prednje strane gasnog cilindra. Gasni klip pod dejstvom barutnih gasova ide unazad protiv povratne opruge zajedno sa nosačem zatvarača za oko 8 mm dok za to vrijeme zatvarač ostaje zabravljen. U vremenu koje protekne dok nosač zatvarača izvrši pokretanje zatvarača i njegovo obravljivanje (dok pređe 8 mm) zrno napušta cijev, dakle u tom vrlo kratkom vremenu otvaranje zatvarača se odlaže, dok pritisak u cijevi ne padne na bezbjedan nivo. Pošto ga nosač sada vuče, zatvarač se rotira i odbravljuje izvlačeći pomoću izvlakača praznu čauru te na svom putu unazad naleće na izbacivač, čaura dnom udara u njega i biva izbačena. Krećući se dalje nazad sklop nosača zatvarača zapinje udarač, a u povratku skida svjež metak sa okvira, ubacuje ga u cijev i ponovo zabravljuje. Do opaljenja, razumije se, neće doći sve dok se ponovo ne izvrši okidanje, jer lovačka puška dejstvuje isključivo poluautomatski. Ono što strijelci posebno izdvajaju kao odlično rješenje na M2010 jeste ergonomični polimerski kundak originalnog „Zastavinog“ dizajna. Naime, kundak je tako dobro riješen i pozicioniran da njegova obrazina omogućava optimalan položaj glave, odnosno oka strijelca pri upotrebi kako mehaničkih, tako i optičkih nišana. To je rijedak kvalitet na većini lovačkih derivata sistema AK47. Udobni pištoljski rukohvat je izveden integralno sa kundakom, a otvor za palac je takođe odlično ergonomski riješen. Sam kundak je u “monte karlo”

Šumadijski “kalašnjikov” omiljen u Americi Read More »

Steyr Monobloc – Austrijska revolucija iz jednog komada čelika

Steyr Monobloc je revolucionarni lovački karabin čiji su sanduk i cijev izrađeni od jednog bloka čelika metodom hladnog kovanja. Do sada je u svijetu uobičajena praksa bila da se cijev i sanduk karabina izrađuju odvojeno. Austrijski proizvođač Steyr Arms sa modelom Monobloc postigao je najviši mogući stepen saosnosti i čvrstoće sanduka i cijevi. Čuveni austrijski proizvođač Štajer – Manliher (od 2019. godine zove se Štajer Arms) zablistao je na prošlogodišnjem nirnberškom sajmu lova, sportskog streljaštva i života u prirodi  IWA sa novim lovačkim karabinom “Steyr Monobloc”, čiji su cijev i sanduk izrađeni od jednog bloka čelika metodom hladnog kovanja. Do sada je u svijetu bila uobičajena praksa da se cijev i sanduk karabina izrađuju odvojeno, nerijetko od različitih materijala, pa je revolucionarni novitet privukao dosta pažnje i u Americi, gdje je prikazan i na sajmu “Shot Show” u Las Vegasu. Austrijski proizvođač sa novim modelom postigao je najviši mogući stepen saosnosti i čvrstoće sanduka i cijevi (o čvrstoći spoja ne treba trošiti riječi) te napravio revolucionarni pomak u konstrukciji i izradi lovačkih karabina, pa se s pravom može očekivati da je “Monoblok” rodonačelnik novog koncepta, koji će u budućnosti biti uzor drugim proizvođačima.  Zašto dobre poznavaoce ne čudi da je upravo u austrijskom gradu Štajeru napravljen bitan iskorak u tehnologiji hladnog kovanja cijevi saznaćete u daljem tekstu ali prije toga, kako je i red, nekoliko riječi o proizvođaču. Istorija firme Štajer Arms Steyr Arms (Štajer Arms) je austrijski proizvođač oružja sa sjedištem u gradiću Sankt Peter in der Au, nedaleko od grada Štajera. U početku dio velikog konglomerata Steyr-Daimler-Puch (Štajer – Dajmler – Puh) firma se odvojila nakon što je konglomerat prestao da postoji 1989. godine. Tada započinje samostalan rad pod nazivom Steir Mannlicher AG. Od prvog januara 2019. godine naziv je promijenjen u Steyr Arms. U gradu Štajeru stotinama godina se kovalo oružje a toj tradiciji, koja datira još iz 12. i 13. vijeka, svakako je na ruku išla činjenica da obližnji rudnik Erzberg predstavlja najveći rudnik gvozdene rude u Austriji.  Šesnaestog aprila 1864. godine mladi kovač i puškar Josef Werndl (Jozef Verndl) zajedno sa svojim bratom osnovao je fabriku oružja koja će zahvaljujući brojnim inovacijama postati kamen temeljac za više današnjih važnih visoko-tehnoloških austrijskih kompanija. Josef Werndl rano je prepoznao ogroman potencijal tada sasvim nove industrijske oblasti – elektrifikacije. 1884. godine zahvaljujući ovoj firmi u Štajeru je održana izložba na kojoj su prikazana elektrotehnička dostignuća i njihove prednosti. Tokom te izložbe osvijetljene su gradske ulice a u istorijskim knjigama ostaće zabilježeno da je grad Štajer prvi evropski grad u kojem je uvedena električna ulična rasvjeta. Ime velikog austrijskog konstruktora oružja Ferdinanda Ritera fon Manlihera neraskidivo je vezano za istoriju ove svjetski poznate kompanije.   Naš narod je firmu Štajer kroz istoriju upamtio po službenom pješadijskom naoružanju Austro-ugarskog carstva i to puškama sistema Štajer – Manliher M95 sa pravo-čepnim saobraćanjem zatvarača te pištoljima sistema Rot – Štajer M1907 i Štajer M1912. Lovački karabin sa jedinstvenim rotacionim magacinom sistema “Manliher – Šenauer”, zajednička konstrukcija inženjera Ferdinanda Ritera fon Manlihera i Ota Šenauera uvedena 1903. godine, bio je veoma kvalitetno napravljen i omiljen od lovaca u cijelom svijetu pa je njegova proizvodnja trajala sve do 1973. godine. Mlađim čitaocima svakako će prva asocijacija na pomen ove firme biti “bullpup” automatske puške sistema Štajer AUG, aktuelno službeno oružje austrijske vojske (Bundesheer) – oružje prepoznatljivog futurističkog dizajna, često viđeno u akcionim filmovima i kompjuterskim igrama koje ni danas, preko četrdeset godina od uvođenja, nije izgubilo oreol avangardnog. Treba svakako spomenuti i ultramoderne pištolje iz serije Štajer M, više nego dostojne konkurente velikom Glock-u. Ovom prilikom bitno je podvući da je krajem 1960-ih godina u proizovodnju uvedena službena vojnička snajperska puška sistema SSG 69 sa polimerskim kundakom. Već sljedeće 1970. godine na jednom streljačkom takmičenju austrijski oficir sa tom je puškom postigao svjetski rekord a njeni lovački derivati uskoro će osvojiti cijeli svijet i postati pravi bestseler. Tradicija hladnog kovanja cijevi u gradu Štajeru Manje je poznato da je tehnologija hladnog kovanja cijevi za vatreno oružje nastala u Njemačkoj, za vrijeme Drugog svjetskog rata, a brzo nakon rata tu je tehnologiju do savršenstva dovela firma u Štajeru, u Austriji.  Osnovne prednosti hladnog kovanja cijevi ogledaju se u uštedi u materijalu i završnoj obradi, visokoj produktivnosti, tačnosti ožljebljenja prema zadatim dimenzijama i poboljšanju mehaničkih svojstava čelika cijevi. Po svim pravilima izvedenim hladnim kovanjem dobija se precizna i dugovječna cijev. Osnovni tehnološki proces hladnog kovanja cijevi vuče korijene iz njemačke fabrike “Gustav Appel Maschinenfabrik” gdje su pred Drugi svjetski rat na taj način proizvođene injekcijske igle. Nakon što je počeo Drugi svjetski rat, potencijal te firme iskorišten je za proizvodnju mitraljeskih cijevi. Naime, čuveni mitraljezi MG42, popularni “šarci”, imali su visoku kadencu od 1200 do čak 1500 metaka u minuti koja je brzo trošila cijevi. Vojska je zbog toga trebovala mnogo mitraljeskih rezervnih cijevi i morao se pronaći način da se one brzo proizvedu.  Da bi ubrzali ratnu proizvodnju, Nijemci su primijenili tehnologiju proizvodnje injekcijskih igala u industriji naoružanja pri čemu je ožlijebljenje u cijevima formirano izvana, kovanjem po cijevi, bez klasičnog urezivanja žljebova. Pokazaće se da su tako proizvedene cijevi, za razliku od klasičnih, imale bolje karakteristike pri dugotrajnoj paljbi i pregrijavanju – obezbjeđena je bolja preciznost, dugotrajnost i očuvana tačnost. Dr. Bruno Kralowetz, jedan od inženjera i vodećih stručnjaka na ovom polju, nakon rata će (1945. godine) u austrijskom gradu Štajer sa kolegama uspostaviti firmu GFM GmbH (Gesellschaft für Maschinenbau) koja je i danas apsolutni lider na ovom polju – ogromna većina mašina za hladno kovanje cijevi proizvedena je u ovoj firmi. Proizvođači oružja u svijetu uskoro su i sami počeli uvoditi ovu tehnologiju ali su mašine za hladno kovanje kupovane u Austriji. Posebno je interesantno reći da je 1959. godine kragujevačka “Zastava” nabavila upravo austrijske GFM mašine za radijalno hladno kovanje (vjerovatno na ime ratne odštete) čime je postala jedan od pionira izrade cijevi ovom metodom, čak i prije nego što je ta tehnologija omasovljena na zapadu. Prema Roju Vederbiju, čuvenom američkom oružaru i osnivaču svjetski poznate puškarske firme, karabin “Vederbi Mark V”

Steyr Monobloc – Austrijska revolucija iz jednog komada čelika Read More »

Scroll to Top